Sadržaj
Kupac traži kilogram mlevenog mesa, četiri šnicle ili komad svinjskog vrata. Mesar odmeri, po potrebi iseče i upakuje ono što je naručeno. Tako izgleda uobičajena prodaja na meru.
Ali neki kupci radije bi uzeli već pripremljeno pakovanje iz rashladne vitrine, videli cenu i nastavili dalje. Posebno kada kupuju usput, posle posla ili dolaze po unapred dogovorenu narudžbinu.
Za malu mesaru to može biti dodatni način prodaje. Međutim, meso sada treba pripremiti pre dolaska kupca, pravilno ga upakovati, obeležiti i čuvati do prodaje. Zato promena nije samo u izgledu vitrine, već i u svakodnevnom radu zaposlenih.
Koje meso ima smisla pakovati unapred?
Ako kupci uglavnom traže mleveno meso u količinama od pola kilograma, takva pakovanja mogu biti dobar početak. U drugoj mesari možda se češće prodaju pileći file, šnicle ili komadi mesa za gulaš.
Najkorisnije je pogledati šta se već redovno prodaje i u kojim količinama. Nema potrebe unapred pakovati proizvode za koje se ne zna hoće li ih kupci uopšte tražiti.
Važno je ostaviti dovoljno mesa i za klasičnu prodaju na meru. Neko će želeti tačno 700 grama, drugi poseban komad ili drugačiju debljinu šnicli. Unapred upakovana ponuda treba da olakša kupovinu onima kojima odgovara, a ne da ukine mogućnost izbora.
Za početak su dovoljna dva ili tri proizvoda sa stabilnom potražnjom. Tako se može proveriti koliko kupci prihvataju novu ponudu, bez nepotrebnog gomilanja zaliha.
Pakovanje traži poseban termin i radni prostor
Kod prodaje na meru, meso se uglavnom obrađuje kada kupac izabere proizvod. Kada se deo robe priprema unapred, potrebno je izdvojiti vreme za sečenje, merenje, pakovanje i obeležavanje.
Ako se sve radi između dve mušterije, zaposleni stalno prekidaju posao. Zato je praktičnije odrediti deo radnog dana za pripremu pakovanja, kada su radne površine slobodne i kada se postupak može obaviti bez žurbe.
Tokom obrade sirovo meso mora se držati na odgovarajućoj temperaturi. Radne površine i pribor treba čistiti i koristiti prema higijenskim procedurama, uz sprečavanje kontaminacije između različitih namirnica.
Koristi i jednostavna evidencija. Ako je ujutru pripremljeno osam pakovanja mlevenog mesa, zaposleni treba da znaju koliko ih je prodato, a koliko je još u vitrini. Tako se lakše planira sledeća priprema, a smanjuje mogućnost da starija pakovanja ostanu iza novih.
Kada vakumiranje ima smisla?
Vakumiranje može biti praktično za određene vrste mesa i suhomesnatih proizvoda, pod uslovom da mesara ima odgovarajuću opremu i sprovodi propisane postupke.
Takvo pakovanje smanjuje količinu vazduha oko proizvoda i olakšava rukovanje pojedinačnim pakovanjima. Međutim, važni su i veličina komada, dimenzije ambalaže i broj paketa koji treba pripremiti tokom jedne smene.
Za mesare koje svakodnevno pakuju veće količine robe, profesionalne vakumirke za meso mogu biti deo rešenja. Pri izboru odgovarajućeg uređaja treba gledati kapacitet komore, brzinu rada i potrebe konkretnog objekta.
Vakumiranje ipak ne zamenjuje hlađenje. Sirovo meso mora se čuvati na odgovarajućoj temperaturi i nakon pakovanja, a njegov rok upotrebe ne može se određivati proizvoljno.
Ako mesara nema uslove za pravilno sprovođenje postupka, nabavka vakumirke sama po sebi neće rešiti problem.
Šta mora da piše na pakovanju?
Kupac koji kupuje meso na meru može odmah da pita mesara odakle je proizvod, koliko košta i kako treba da ga čuva.
Kada meso već stoji upakovano u vitrini, potrebne informacije moraju biti dostupne u skladu sa pravilima koja važe za tu vrstu proizvoda i način prodaje.
U zavisnosti od konkretnog proizvoda, među obaveznim podacima mogu biti naziv, neto količina, rok upotrebe, uslovi čuvanja i podaci o poreklu. Zahtevi za deklarisanje razlikuju se prema tome kako je proizvod pripremljen, upakovan i stavljen u promet.
Posebno je važno razlikovati datum pakovanja od roka upotrebe. Meso nije automatski bezbedno za duže čuvanje samo zato što je vakumirano. Rok mora biti opravdan odgovarajućim postupkom, uslovima čuvanja i važećim pravilima.
Mesara treba da ima i evidenciju o poreklu robe i odgovarajućim serijama. Ako se pojavi reklamacija ili problem sa određenom isporukom, mora biti moguće utvrditi na koje se proizvode odnosi.
Koliko košta unapred pripremljeno pakovanje?
Unapred upakovana roba može skratiti vreme usluživanja, ali nosi i dodatne troškove.
Pored samog mesa, u računicu ulaze kese ili druga ambalaža, etikete, rad zaposlenih, oprema i prostor u rashladnoj vitrini. Trošak može nastati i kada pakovanje ostane neprodato do isteka roka upotrebe.
Ako se svakog jutra priprema deset pakovanja određenog proizvoda, a redovno se proda samo šest, problem nije u izgledu ambalaže. Potrebno je smanjiti količinu ili promeniti raspored pripreme.
Zato je korisno odvojeno pratiti prodaju upakovanih proizvoda i prodaju na meru. Posle nekoliko nedelja može se videti koje količine kupci najčešće biraju, koliko traje priprema i koliko robe ostaje.
O značaju uredne evidencije i praćenja rashoda govori i WebFabrikin tekst o najčešćim greškama preduzetnika u prvoj godini poslovanja. Bez tih podataka teško je proceniti isplativost bilo koje promene u poslovanju.
Probni period pre širenja ponude
Prvih nekoliko nedelja može poslužiti za proveru da li se unapred upakovana roba prodaje dovoljno brzo i da li zaposleni uspevaju da je pripreme bez zastoja.
Ako kupci redovno uzimaju pakovanja od pola kilograma, a veće količine ostaju neprodate, ima smisla prilagoditi ponudu. Ako se pokaže da određene šnicle kupci ipak radije biraju na meru, nema razloga insistirati na njihovom unapred pakovanom obliku.
Na osnovu takvih rezultata mesara može odlučiti šta će zadržati u rashladnoj vitrini, a šta će nastaviti da prodaje isključivo po narudžbini.
Unapred upakovano meso može biti praktično i za kupce i za zaposlene. Da li će se isplatiti, zavisi od toga koliko se dobro priprema uklapa u postojeći rad mesare i koliko robe zaista pronalazi kupca.



